CITATI – Noveška šuma – Haruki Murakami

“I bas zbog toga pisem ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Tako sam sazdan. Moram da zapisujem stvari da bih osjetio da ih u potpunosti razumijem.”

– “…kao sto karta na kojoj se previse vidi ponekad zna da bude neupotrebljiva.”

– “..posjedovao je rijedak dar za pronalazenje zanimljivih dijelova necijih nezanimljivih komentara tako da ste, dok razgovarate s njim, imali osjecaj da ste nevjerovatno zanimljivi, sa izuzetno interesantnim zivotom.”

– “Smrt postoji, ne kao suprotnost nego kao dio zivota.”

– “Cim vjetar malo promijeni smjer, njihovi povici se pretvore u sapat.”

– “Bilo je to samo sest mjeseci ranije, ali mi se cinilo kao nesto iz daleke proslosti. Mozda mi se tako cinilo zato sto sam o tome tako cesto mislio – precesto, do tacke u kojoj se iskrivilo moje poimanje vremena.”

– “Ali on moze da slozi sve svoje iskrivljene osobine u logican sistem.”

– “Da, stvarno, u tome je bila veoma dobra – u budjenju emocija, znala je da te gane. I bila je svjesna da ima tu moc.”

– “Smrtno su uplaseni da ce neko otkriti da nesto ne znaju.”

 

NORVEŠKA ŠUMA – Haruki Murakami

OCJENA: 8

Norveška_šuma

Haruki Murakami je japanski pisac koji je jedan od najdrazih mom prijatelju, i zbog toga, po njegovoj preporuci sam kupila ovu knjigu na zadnjem Sarajevskom sajmu, i nisam se pokajala.

Pricu prica covjek koji opisuje svoj studentski zivot, i djevojku koja je na njega uticala i koju ne zaboravlja citav zivot. Opisuje njihov odnos, druge djevojke koje su se desile u njegovom zivotu, i rasplet, koji se nikako ne ocekuje.

Za knjigu slobodnu mogu reci da je odlicna, u smislu da se ne moze ispustiti iz ruku, da radnja itekako postoji, da je zanimljiva, ali…kod mene uvijek postoji ali.

Sve ono sto sam rekla za Mesine “Tisine” je obrnuto za Murakamija. Apsolutno ne poredim njih dvojicu, jer se ne mogu porediti, nego samo vrline i nedostatke te dvije knjige.

Kod “Tisine” mi je nedostajalo radnje, u ovoj knjizi je to sasvim ispunjeno, samom cinjenicom da me knjiga konstantno vukla sebi, da je citam, sve vise i vise, pa cak i da razmisljam o njoj dok pravim rucak ili nesto drugo. Ovo je prva knjiga koju sam zeljela i u tramvaju da citam, a to sam mogla iz razloga sto ne zahtijeva veliku koncentraciju kao Mesine knjige, koje traze da svaku rijec dobro promotris, da bi shvatio smisao.

Ova knjiga je lagana, citljiva, zanimljiva, ali nedostaje psihickih opisa licnosti, opisa karaktera, pa i njihovih opisa kako izgledaju. Ukratko, opisi su jako siromasni, sve se svodi na zamisljanje samog citaoca, i to je jos jedna od razlika u odnosu na Mesine “Tisine”.

 

Ali knjigu svakako preporucujem, zanimljiva tema, zanimljiv odabir pisanja o istoj, zanimljiva poenta, a sam kraj ostavlja nejasan, tako da moj prijatelj i ja imamo totalno razlicite verzije kraja, a ocito je to i bio smisao, ili, kako ja kazem, on sam nije mogao smisliti dobar kraj pa je to sve podvukao pod nekim velom skrivenosti, nek ljudi na kraju misle sto zele.

Ja licno nisam pobornik toga, mada mnogi to vole, ali moje misljenje je, ako si vec napisao knjigu od nekih 300 stranica, de je i zavrsi kako treba, bez mogucnosti nagadjanja sta se zapravo desilo.

Malo mi je smetalo u ovoj knjizi sto je previse detaljisao svaki cin, u smislu isao je u restoran taj i taj, jeo to i to, kad je pojeo prvi zalogaj pomislio je to, onda je uzeo drugi zalogaj, i tako dok on pojede cijelu porciju, mene iznervira, jer mislim da nema potrebe za tolikim detaljisanjem, no dobro. To je moje misljenje. Takodjer mi je smetala ta doza perverznosti, za koju smatram da nije potrebna u knjigama, ja bar to ne volim, ali to je takodjer moje misljenje.

U svakom slucaju, za knjigu mogu reci da je dobra, i da sam zbog nje dobila zelju da citam i druge njegove knjige, stoga, preporucujem!

CITATI – Tišine – Meša Selimović

 

“Zapalio je sam i gledao me tako da sam znao da ce nesto da zamoli: to je onaj trenutak kad lice ozivi i na njemu se vidi misao iako rijeci jos nema, oci je njegove znaju, zato su unaprijed meke i podmitljive, spremne da se svide i da privole, prethodnici i poslanici dobre volje. Zatim dolazi rijec, jedna od mnogih koje bi mogle doci, i koje se biraju da bi ucinile utisak, ali nisu uvijek i najprikladnije, jer je izbor brz.”

– “..dnevnik koji nije vrijedio vise od carapa, neupotrebljiv, suh, konvencionalan, sav od krupnih rijeci sto su otkrivale odusevljenja a skrivale zivog covjeka.”

– “Mozda bi lakse shvatio bezrazloznu grubost nego bezrazloznu velikodusnost.”

– “Sve sam vec znao o njoj, odavno: sigurna u sebe i zato neranjiva, uvjerena u svoju snagu, jer je hladna, lojalna a odredjena, kaludjerica svog osjecanja samostalnosti, ponosna na kostrijet samoj sebi nametnutih ogranicenja. Muskarce ne podsticu na osvajanje, vec na duznosti, ako dozive ljubav, nastojat ce da je svedu na razumnu mjeru.”

– “Jasno, naviknula je na sve na sta se ne vrijedi navikavati.”

– “Rat je vec sasvim daleko, za cijelo jedno prostranstvo promjene nastale od sitnih mijenjanja sto su postala znacajna kad su se vec sva desila.”

– “Cinilo mi se da u sebi uvijek moze pronaci i dublji smisao i puniju veselost i duhovitiju rijec, samo ako to hoce i ako joj je to potrebno.”

– “Ti si razumna.

Je li to grijeh?

Vise nedostatak nego grijeh.”

– “Cak i ne primijecujem da sam sebe varam dok ogranicavam svoja sjecanja.”

– “Nisam uspijevao da nadjem opravdanje da ne ucinim ono sto moram, a ni sutra nece biti manje tesko nego danas.”

– “Ne volim tugu, cini me zlim, zato se zavaravam bijesom.”

– “Zatvorila je vrata i ostala zagledana u me kao da nesto trazi, kao da se prisjeca. Nista nije nasla u sebi, nicega se nije sjetila, iako je sve znala, i zato se osmijehnula raznjezeno, i radi mene i radi sebe: bilo je, sjeti se, sjecam se, suvise je bilo lijepo da sad ne pokazem raznjezenost, pokazi i ti.”

– “Sjedimo nepotrebni jedno drugom, i trazimo uzalud sebe negdasnje.”

– “On se opet smije, sad vec s manje opravdanja i duze nego sto bi trebalo.”

– “I prazne rijeci mogu da budu vedar praporac, potrebno je izgovarati rijeci, ponekad nas prevare svojim zvukom i nasom zeljom da im vjerujemo.”

– “Manje se nesreca desava nego sto ih nasa bojazan vidi.”

– “Za njega je sve jednostavno. U tome je cesto njegova prednost, ali ga zbog tog ponekad ismijavam. Ne suvise, jer ga volim, a mozda ga i volim zato sto je jednostavan. Smetao bi mi neko jaci od mene.”

– “Ona stoji sa Duskom, slusa smijuci se, ali pohvalu cuje, u letu je hvata, cula bi da je sapat, znala bi za nju i da nije izrecena, da nije cak ni misao.”

– “Bez ikakve logike, dirnut sam sto osjecam da sam joj potreban i sto me gleda drugacije nego ikoga drugog, a bas se toga bojim.”

– ” Ponekad volimo da cujemo i ono sto znamo.”

– “..mrtvom rukom prelazim preko njenog mladog tijela sto se ne brani, i osjecam se kao da cinim prestup, jer me ne opravdava zelja.”

– “Prisna je s ljudima na onaj ocajniski nacin kad je vec svejedno.”

– “Uzalud sam drzao pero nad praznim listom bloka. Nisam se tada posljednji put osvjedocio da osjecajnost moze da bude besplodna.”

– “Trebalo bi cesce da se sluzimo logikom. Obicno mislimo emotivno, zivimo afektima, a to je pomalo primitivno.”

– “Postoji granica do koje se predajes. Zamrzit cu tu tvoju nezavisnost.”

– “Za strah sam imao snage, za radost nemam.”

– “Poruka je poziv, podsjecanje na sebe, pokusaj se odbranimo  od tudjeg zaborava, trazenje milosti. Tako nikad ne znamo na cemu smo.”

– “Mirna je, nadmocna, toboze popusta, ali uvijek ostaje pri svome, ljuti me ta uravnotezenost, nervira me, a znam da ima pravo.”

– “..svejedno im je, a nista nije tako strasno kao kad je ljudima svejedno.”

 

TIŠINE – Meša Selimović

OCJENA: 8

moje-slike-095

 

Mislim da je ovo prvi roman Mese Selimovica, i na neki nacin se to moze i primijetiti u nacinu pisanja. Ova knjiga mi je bolja od romana “Ostrvo”, samo u cinjenici da je ovdje postojala neka radnja, ne toliko aktivna, ali u svakom slucaju bolje smisljeno.

Opisi licnosti, i musko-zenskih odnosa i razgovora su me odusevili, i opet se ta samoca prozima, a rata se dotice samo u prolazu.

Ova knjiga mi je nekako drugacija od svih njegovih drugih, kao neka probna knjiga,i ne mogu reci da nije zanimljiva, ali dok sam je citala, nisam imala onaj osjecaj da jedva cekam da uzmem knjigu u ruke, i vidim sta ce se dalje desavati.

Zbog toga ocjena 8, jer radnja, iako je bila bolja od prethodnog romana, i dalje je nedostajala poprilicno, i sve se svodi opet na opisivanje psihickih stanja, raspolozenja, razmisljanja o drugima.

Ja to volim najvise u knjigama, ali bez dobre radnje i poente, i to gubi neku draz.

Roman prica o liku koji je dosao iz rata, i njegov pokusaj snalazenja u sasvim novom stanju, poprilicno neuspjesan, jer ga ubija konstantno proslost, i pomisao da rat jos nije gotov. I sve te djevojke koje se pojavljuju u prolazu su tu samo da bi ugusile njegov osjecaj samoce i nesnalazenja, i nijedna se ne zadrzava dovoljno dugo, i ne budi u njemu ono sto je zelio.

Ima odlicnih dijelova, koji se u cjelosti mogu iscitirati, i zbog toga smatram ovu knjigu dobrom, mada, ponavljam, totalno drugacijom od svih njegovih knjiga.

Preporucujem, ipak je to Mesa!

Citati “OSTRVO” – Mesa Selimovic

– ” Usud im nije dao, sprecio ih je zivot.”

– “Nikad ne prasne, draze joj je da bude mucenica.”

– “Ti si napustio ono sto si zelio, ja ono sto sam imala.”

– “Dosada mili dvoristem, kao stara macka, bezvoljno puzi po svim kutovima, vonja zamorom.”

– “Cim djavo preciznosti dosapne vrlo odredjena pitanja, mastanje prestaje.”

– “Hodao je sve sporije, mislio sve mucnije, upadao sve dublje u ono od cega je bjezao.”

– “On je u svakom drustvu bio posljednji pion, ona je svugdje bila kraljica.”

– “Ne, nikoga ona ne bi ostetila ni u najmanjoj sitnici, nikoga ne bi ogranicila u sopstvenoj slobodi, nikome ne bi oduzela ma koje pravo, osim ako se to ticalo nje.”

– “Nije odbila krivicu, ali joj je dala prihvatljiv oblik, kakav moze preuzeti na sebe njena savjest.”

– “Rekao je to da izazove saucesve prema sebi ako misli ruzno o njemu, da ublazi njen eventualni gnjev.”

– “Kao da neka cinjenica ne postoji dok se ne formulise, ili bar nema svoju pravu tezinu.”

– “Vise ne ceka. Zivi.”

– “A onda su se sjetili da samo mladi ljudi rjesavaju najteza pitanja ovog svijeta; poslije, kad sazru, a pogotovo kad ostare, postanu oprezni i nezainteresovani za sve osim za ono sto se njih licno tice.”

– “Mirno je cekao razvoj dogadjanja, sam ne cineci nista: u sve je ulagao samo svoje prisustvo.”

– “Nece voditi racuna o stednji, nece misliti na svaki potroseni dinar, bice rasipnik makar nekoliko dana. Poslije ce biti kao i svakog mjeseca: zivjece pametno, ostajuci zeljan svega.”

– “Gubitak je lakse podnijeti nego kajanje.”

– “Nije zurio, jer vise nije bio ni za kakvu zurbu, a mozda mu je i zivotno iskustvo govorilo da nema kud da zuri, isao brzo ili sporo, stici ces prerano.”

– “Nista nije konacno dok u nama ima snage za trazenje.”

DODIR SVILE – Djordje Balasevic

OCJENA: 2

To je tzv. knjiga od mog, mozda omiljenog, a sigurno posebnog, kantautora Balasevica, ciju sam knjigu Tri posleratna druga prije nekoliko godina procitala, i koja mi se svidjela, jer je napisana bas onako kao i pjesme, posebno, emotivno, sadrzajno.

Dodir-svile-Djordje-Balasevic_slika_O_6146913Tako da sam na nedavno odrzanom sajmu knjiga u Sarajevu kupila ovu knjigu, nadajuci se necemu slicnom, ali ja “Dodir svile” ne mogu ni nazvati knjigom, jer je to zapravo skup tekstova njegovih pjesama, a izmedju je ubaceno mozda 5 kratkih prica, iz njegovog zivota, bez ikakvog reda i smisla, vec eto onako, da se nadju. I on tu opisuje kako su nastale neke pjesme, ali vecinom hvali sam sebe, i kudi one koji ga kritikuju, i sve bi to bilo zanimljivo procitati u nekom clanku, ali objaviti knjigu, sa takvim sadrzajem mi je van svake pameti, narocito ako uzmem u obzir da je cijena na sajmu bila 15 km, za to jedno veliko nista.

Ja ne znam ni kako nazvati, niti u sto svrstati “Dodir svile”, ne vidim uopce potrebu za njom, i ne mogu da dokucim smisao koji je Balasevic imao kada ju je objavio 2001. godine, sem da se izda bilo sto, iz ko zna kojeg razloga.

U svakom slucaju, fanovima ovog pjevaca, kojeg izuzetno volim i postujem, ne preporucujem ovu knjigu, totalno bacanje para, i nije nikakav gubitak ako je nemate u kuci, medju ostalim njegovim knjigama vjerujte mi. Doduse, ponavljam, samo sam jos jednu njegovu procitala, ali kao i svi fanovi, i ja zelim imati sve njegove knjige.

Kazu da je “Kao rani mraz” savrsenstvo, ali to ne govorim iz licnog iskustva, vec je to komentar jednog zaljubljenika u njegov rad. Ali vidjet cemo, prvom prilikom.

Citati – ZOVEM SE CRVENA – Orhan Pamuk

– “Svaki put kad ljudima pogledam u lice, vidim kako se jako mnogo njih smatra nevinim zbog toga sto jos nisu dobili priliku da ucine neko zlodjelo. Tesko je povjerovati da je vecina ljudi moralnija ili bolja od mene samo zbog te zanemarive igre srece i sudbine.”

– “Niko nikome ne vjeruje, svako od onog kraj sebe, u svakom trenu, ocekuje nekakvu podlost.”

– “Istinsko je umijece i majstorska vjestina nacrtati nedostizno cudo, a opet, u tom istom cudesnom prikazu, ne ostaviti nikakva traga koji ce odati identitet samog umjetnika.”

– “Ja sada, u ovim godinama, znam da istinsko postovanje ne izvire iz srca, nego iz sitnih pravila i izraza pokornosti.”

– “Crtanje je tisina misli i glazba ociju.”

– Sve budale misle da u njihovoj ljubavi postoje posebne okolnosti koje nalazu narocitu zurbu pa tako, razotkrivajuci zestinu svoje ljubavi, stavljaju mac u ruke svojoj voljenoj; ona ce pak, ako je pametna, pricekati s odgovorom. Pouka: u ljubavi zurba usporava poslove.”

– “Ta zena sigurno ima dovoljno zivotnog iskustva da moze upravljati time kako ce joj se osjecaji odrazavati na licu.”

– “Cim nas nemilosrdni razum dodje do gorke spoznaje do koje srce nikako ne zeli doci, citavo nam se tijelo pobuni protiv njega.”

– “..da izrazavanje rijecima, koliko god se oslanja na istinu, covjeka ponekad natjera na neiskrenost.”

– “Sto je manje vjerovao u svoje rijeci, to je vise vikao.”

– “Ali, ljubav mora da je nesto sto se moze razumijeti nelogikom, a ne logikom osobe poput mene, koja neprestano koristi mozak da bi se zastitila.”

 

OSTRVO – Meša Selimović

OCJENA: 6

273prednja

 

Selimovica cijenim i isticem iznad svih pisaca nakon sto sam u srednjoj skoli procitala “Dervis i smrt” koja me se dojmila vise nego “Tvrdjava”, i to je bila ujedno jedina knjiga u mom zivotu nakon cijeg citanja sam plakala. I zbog svih tih emocija sam godinama vezana za Mesu, ali nikako nisam imala priliku da procitam ostale njegove romane.

A onda sam dobila divan poklon od svog najboljeg druga, njegovih svih pet romana, i uslijedio je period mog uzivanja u njegovim sklopljenim recenicama.

“Ostrvo” me nije odusevilo koliko sam ja ocekivala, mada cu reci da je dobra knjiga, jer mozda ja puno ocekujem od Selimovica pa nisam naisla na odusevljenje koje sam ocekivala.

Njegovi opisi, njegov nacin pisanja, njegovi citati su me i u toj knjizi zadivili, ali mi je nedostajalo radnje u svemu tome. On se puno vise posvecuje psiholoskim analizama likova, sto ja narocito volim, i rijetko se gdje moze naici na to, i zbog toga ga isticem iznad ostalih pisaca, ali nije smio zbog tog zanemariti radnju koja je neophodna.

Sam pocetak je dobar, sam smisao knjige odlican, ali cinilo mi se, negdje na sredini knjige da se i sam Mesa poceo gubiti, da je poceo izmisljati samo da bi nekako zavrsio knjigu, jer mislim da je poentu mogao puno bolje iskazati i kroz neku bolju radnju. Mrzim kad primijetim da su u knjizi neki dijelovi sasvim suvisni, i tada znam da to pisanje nije islo glatko, i to mi kvari cejf.

Pocetni opisi starog bracnog para, Katarine i Ivana, njihov suzivot, odnos sa djecom je savrseno opisan, ali njihova monotonija u zivotu se morala bolje docarati, bez ubacivanja nekih sasvim nebitnih stvari, suvisnih odlomaka, koji nikakav smisao niti poentu nisu pruzali.

Osjecam se pomalo glupo sto na ovaj nacin komentarisem Selimovica, kao da ga na neki nacin izdajem, i zato po ko zna koji put se pravdam sama sebi, da je ovo dobra knjiga, samo ne toliko dobra koliko sam ja ocekivala.

To je samo moj dozivljaj, jer kolegica koja je prije mene procitala ovu knjigu, je prosto odusevljena i poredi je sa “Tvrdjavom” po kvaliteti. Mislim da je to nemoguce, ali svako ima svoje misljenje.

Kvalitetu ima, ali ne toliku, a u svakom slucaju je preporucujem!

ZOVEM SE CRVENA – Orhan Pamuk

OCJENA: 4

Sa kolikim sam odusevljenjem pocela citati, sa tolikim sam razocarenjem zavrsila roman.

ZOVEM SE CRVENA - Orhan PamukSvidio mi se koncept knjige, kako je osmisljena, na koji nacin je pisana, zainteresuje citaoca, mada sam u startu pogodila ko je ubica, ali nisam mogla biti sigurna do samog kraja. Mozda je to bio jedini uzitak na kraju knjige, saznanje da sam bila u pravu.

Svidjela mi se i neobicna prica oko Sekure i Kare, i cinjenica koliko je ona lukava a on naivan.

Ali Orhan je meni od sada karakteristican po pretjerivanju u opisima.

Kada sam citala njegov “Snijeg”, prvih sto stranica me ubijalo, u kolike bespotrebne detalje je isao, ali me zato ostatak knjige odusevio.

U ovom romanu sam cekala prekid tog ubijanja u pojam i detaljisanja oko iluminacije, o beskrajnim opisima i ponavljanjima svih iluminatora o znacaju njihova zanata, a o primjerima da ne govorim. Nisam docekala.

Do samog kraja je pretjerivao, i ja sam razocarano shvatila da je to njemu bila poenta knjige, i nesporno ona ima veliki znacaj zbog tog. Ali mene savrseno ne zanima to, niti koliko je on literature morao procitati da bi ovakvo nesto napisao, niti taj historijski znacaj iznesenog, ubio mi je zelju za citanjem, i samim tim meni roman nije dobar.

Svako malo se vracao svom dobrom stilu pisanja, i time bi me kupovao ali bi me onda ubio u pojam sa nekih tridesetak stranica opisa, i nikako mi nije bilo jasno kako su mi svi preporucivali ovu knjigu. Izgleda da su preskakali te dijelove.

Ja nisam, jer cu radije knjigu skroz napustiti.

To sto je knjiga poklon od meni najdraze osobe, to sto vec duze vrijeme imam zelju da je procitam, to sto su mi je svi velikodusno preporucivali recenicama da tu knjigu moram procitati, sve su to bili razlozi zbog kojih sam zavrsila knjigu, ali ne i zelja i zainteresovanost koju mi je pisac trebao stvarati.

Maslina, Roda i Leptir su dosadni likovi. Jedino ispovijesti ubice su imale smisla, ako uzmemo da je on medju njima trojicom.

Majstor Osman je sebicnjak.

Tetka mi je nakon svega bilo zao, Kara je glup, a Tankocuti Efendija kojeg cijelo vrijeme pljuju u knjizi me najvise dojmio svojim odlomkom kad opisuje trenutak smrti.

Ester je kraljica, Sekura premazana svim bojama, a svi ostali odlomci koji su bili posveceni opisima slika su, za mene, sasvim suvisni, mada je ocito to osnovna tezina i vrijednost ove knjige.

Ja bih pola toga izbacila, stavila sve na nekih 300 stranica, ideja i nacin pisanja, bez velikog dodira sa iluminacijom, i knjiga bi bila savrsena, za obicne citaoce, kakva sam ja.

Ovako, roman ima zanimljivih dijelova zasigurno, ali me nikako nije odusevio, nikako nije za ponovno citanje, nikako nije za preporucivanje.

Citala sam je 23 dana, sto je za mene mozda i najduzi period za jednu knjigu, ali bukvalno sam se morala tjerati na nekim dijelovima, da ih predjem. Nebrojeno puta sam pozeljela da je ostavim.

Ne preporucujem!