Citati “OSTRVO” – Mesa Selimovic

– ” Usud im nije dao, sprecio ih je zivot.”

– “Nikad ne prasne, draze joj je da bude mucenica.”

– “Ti si napustio ono sto si zelio, ja ono sto sam imala.”

– “Dosada mili dvoristem, kao stara macka, bezvoljno puzi po svim kutovima, vonja zamorom.”

– “Cim djavo preciznosti dosapne vrlo odredjena pitanja, mastanje prestaje.”

– “Hodao je sve sporije, mislio sve mucnije, upadao sve dublje u ono od cega je bjezao.”

– “On je u svakom drustvu bio posljednji pion, ona je svugdje bila kraljica.”

– “Ne, nikoga ona ne bi ostetila ni u najmanjoj sitnici, nikoga ne bi ogranicila u sopstvenoj slobodi, nikome ne bi oduzela ma koje pravo, osim ako se to ticalo nje.”

– “Nije odbila krivicu, ali joj je dala prihvatljiv oblik, kakav moze preuzeti na sebe njena savjest.”

– “Rekao je to da izazove saucesve prema sebi ako misli ruzno o njemu, da ublazi njen eventualni gnjev.”

– “Kao da neka cinjenica ne postoji dok se ne formulise, ili bar nema svoju pravu tezinu.”

– “Vise ne ceka. Zivi.”

– “A onda su se sjetili da samo mladi ljudi rjesavaju najteza pitanja ovog svijeta; poslije, kad sazru, a pogotovo kad ostare, postanu oprezni i nezainteresovani za sve osim za ono sto se njih licno tice.”

– “Mirno je cekao razvoj dogadjanja, sam ne cineci nista: u sve je ulagao samo svoje prisustvo.”

– “Nece voditi racuna o stednji, nece misliti na svaki potroseni dinar, bice rasipnik makar nekoliko dana. Poslije ce biti kao i svakog mjeseca: zivjece pametno, ostajuci zeljan svega.”

– “Gubitak je lakse podnijeti nego kajanje.”

– “Nije zurio, jer vise nije bio ni za kakvu zurbu, a mozda mu je i zivotno iskustvo govorilo da nema kud da zuri, isao brzo ili sporo, stici ces prerano.”

– “Nista nije konacno dok u nama ima snage za trazenje.”

OSTRVO – Meša Selimović

OCJENA: 6

273prednja

 

Selimovica cijenim i isticem iznad svih pisaca nakon sto sam u srednjoj skoli procitala “Dervis i smrt” koja me se dojmila vise nego “Tvrdjava”, i to je bila ujedno jedina knjiga u mom zivotu nakon cijeg citanja sam plakala. I zbog svih tih emocija sam godinama vezana za Mesu, ali nikako nisam imala priliku da procitam ostale njegove romane.

A onda sam dobila divan poklon od svog najboljeg druga, njegovih svih pet romana, i uslijedio je period mog uzivanja u njegovim sklopljenim recenicama.

“Ostrvo” me nije odusevilo koliko sam ja ocekivala, mada cu reci da je dobra knjiga, jer mozda ja puno ocekujem od Selimovica pa nisam naisla na odusevljenje koje sam ocekivala.

Njegovi opisi, njegov nacin pisanja, njegovi citati su me i u toj knjizi zadivili, ali mi je nedostajalo radnje u svemu tome. On se puno vise posvecuje psiholoskim analizama likova, sto ja narocito volim, i rijetko se gdje moze naici na to, i zbog toga ga isticem iznad ostalih pisaca, ali nije smio zbog tog zanemariti radnju koja je neophodna.

Sam pocetak je dobar, sam smisao knjige odlican, ali cinilo mi se, negdje na sredini knjige da se i sam Mesa poceo gubiti, da je poceo izmisljati samo da bi nekako zavrsio knjigu, jer mislim da je poentu mogao puno bolje iskazati i kroz neku bolju radnju. Mrzim kad primijetim da su u knjizi neki dijelovi sasvim suvisni, i tada znam da to pisanje nije islo glatko, i to mi kvari cejf.

Pocetni opisi starog bracnog para, Katarine i Ivana, njihov suzivot, odnos sa djecom je savrseno opisan, ali njihova monotonija u zivotu se morala bolje docarati, bez ubacivanja nekih sasvim nebitnih stvari, suvisnih odlomaka, koji nikakav smisao niti poentu nisu pruzali.

Osjecam se pomalo glupo sto na ovaj nacin komentarisem Selimovica, kao da ga na neki nacin izdajem, i zato po ko zna koji put se pravdam sama sebi, da je ovo dobra knjiga, samo ne toliko dobra koliko sam ja ocekivala.

To je samo moj dozivljaj, jer kolegica koja je prije mene procitala ovu knjigu, je prosto odusevljena i poredi je sa “Tvrdjavom” po kvaliteti. Mislim da je to nemoguce, ali svako ima svoje misljenje.

Kvalitetu ima, ali ne toliku, a u svakom slucaju je preporucujem!