OCJENA: 4

Ne znam koliko sam prije grijesila kada sam ocjenjivala knjige koje nisam do kraja procitala, ali mogu se opravdati cinjenicom sto sam sa svakom knjigom dosla skoro do kraja, pa sam ocjenjivala ono do tada procitano.

Medjutim, kada je ova knjiga u pitanju, ova ocjena je prosto da imam na pameti da mi se nije svidjela, ali nikako nije vjerodostojna jer nisam procitala dovoljno da bih ocijenila kvalitetu knjige, procitala sam tek toliko da sam shvatila da me nikako ne zanima, i da se ne zelim tjerati (odustala sam nakon sto sam se triput natjerala na citanje).

Tako da se to treba imati na umu.

Uglavnom, o ovoj knjizi sam toliko dugo citala (kad to kazem, ne mislim da sam citala o samoj temi i radnji knjige, nego koliko ima pohvala i kritika) i uvijek je to bio naslov “koji se mora procitati”, knjiga koja je idealna, koja se stavlja na liste knjiga koje se jednom u zivotu trebaju procitati i tome slicno.

Toliko dugo sam bila u potrazi za ovom knjigom, da sam, bez obzira sto sam citala druge dvije knjige, odlucila i nju citati, jer ko ce docekati, sad kad je vec imam.

Medjutim, totalno razocarenje. Sam uvod, koji je poprilicno dug, ali vec dovoljno stavi do znanja o cemu ce se pisati u knjizi, i sasvim je dovoljan, i nista zanimljivije nece biti ni u nastavku.

Ja sam ocekivala taj nacin pisanja samo u uvodu, ali nastavilo se i dalje, da bih shvatila nakon nekoliko stranica zasto je ova knjiga bitna za ovaj svijet, ako mogu tako reci.

Ideja je originalna, pratiti proslost, odnosno sve vlasnike necuke skulptura je jako neobicno. Sav trud koji je ulozen da bi se istrazila proslost nekih 200 godina unazad, saznalo sve o vlasnicima, i nekako uklopilo u dopadljivu pricu je sigurno bio uzbudljiv i tezak zadatak.

I vjerujem da je u tome tezina ove knjige. Medjutim, sama historija i sama istina je uvijek poprilicno suhoparna za mene, tu nema dijaloga, tu nema desavanja, tu su fakticki nabrajane neke cinjenice o tim vlasnicima po nekim inim saznanjima, i mada se pisac trudio da to sve ucini zanimljivim, meni nije uopce bilo. I kad sam procitala na internetu da je to trud u koji je ulozio 10 godina svog zivota, i da cu ja kroz ostatak knjige pratiti tih njegovih deset godina, odlucila sam da odustanem.

Mozda je to nekom uzbudljivo, ja ionako ne volim historiju narocito, a pogotovo pratiti putanju tih malih japanskih necuke skulptura… ne, nisam luda za tim. Mozda bih i bila da mi je stil pisanja bio vise dopadljiv. Ovako ne.

Medjutim, ne zelim da iko na osnovu moje kritike odluci ne citati ovu knjigu, zato sam evo prvi put napisala i o cemu se radi u knjizi, da bi mogli sami odluciti da li su ti redovi za vas.