Month: Maj 2016

“Zec jantarnih ociju” ili “Zec cilibarskih ociju” – Edmund de Wall

by kiratka

OCJENA: 4

ZecJantarnihOciju_omot-meki_140x200_5

Ne znam koliko sam prije grijesila kada sam ocjenjivala knjige koje nisam do kraja procitala, ali mogu se opravdati cinjenicom sto sam sa svakom knjigom dosla skoro do kraja, pa sam ocjenjivala ono do tada procitano.

Medjutim, kada je ova knjiga u pitanju, ova ocjena je prosto da imam na pameti da mi se nije svidjela, ali nikako nije vjerodostojna jer nisam procitala dovoljno da bih ocijenila kvalitetu knjige, procitala sam tek toliko da sam shvatila da me nikako ne zanima, i da se ne zelim tjerati (odustala sam nakon sto sam se triput natjerala na citanje).

Tako da se to treba imati na umu.

Uglavnom, o ovoj knjizi sam toliko dugo citala (kad to kazem, ne mislim da sam citala o samoj temi i radnji knjige, nego koliko ima pohvala i kritika) i uvijek je to bio naslov “koji se mora procitati”, knjiga koja je idealna, koja se stavlja na liste knjiga koje se jednom u zivotu trebaju procitati i tome slicno.

Toliko dugo sam bila u potrazi za ovom knjigom, da sam, bez obzira sto sam citala druge dvije knjige, odlucila i nju citati, jer ko ce docekati, sad kad je vec imam.

Medjutim, totalno razocarenje. Sam uvod, koji je poprilicno dug, ali vec dovoljno stavi do znanja o cemu ce se pisati u knjizi, i sasvim je dovoljan, i nista zanimljivije nece biti ni u nastavku.

Ja sam ocekivala taj nacin pisanja samo u uvodu, ali nastavilo se i dalje, da bih shvatila nakon nekoliko stranica zasto je ova knjiga bitna za ovaj svijet, ako mogu tako reci.

Ideja je originalna, pratiti proslost, odnosno sve vlasnike necuke skulptura je jako neobicno. Sav trud koji je ulozen da bi se istrazila proslost nekih 200 godina unazad, saznalo sve o vlasnicima, i nekako uklopilo u dopadljivu pricu je sigurno bio uzbudljiv i tezak zadatak.

I vjerujem da je u tome tezina ove knjige. Medjutim, sama historija i sama istina je uvijek poprilicno suhoparna za mene, tu nema dijaloga, tu nema desavanja, tu su fakticki nabrajane neke cinjenice o tim vlasnicima po nekim inim saznanjima, i mada se pisac trudio da to sve ucini zanimljivim, meni nije uopce bilo. I kad sam procitala na internetu da je to trud u koji je ulozio 10 godina svog zivota, i da cu ja kroz ostatak knjige pratiti tih njegovih deset godina, odlucila sam da odustanem.

Mozda je to nekom uzbudljivo, ja ionako ne volim historiju narocito, a pogotovo pratiti putanju tih malih japanskih necuke skulptura… ne, nisam luda za tim. Mozda bih i bila da mi je stil pisanja bio vise dopadljiv. Ovako ne.

Medjutim, ne zelim da iko na osnovu moje kritike odluci ne citati ovu knjigu, zato sam evo prvi put napisala i o cemu se radi u knjizi, da bi mogli sami odluciti da li su ti redovi za vas.

“Idi, postavi strazara!” – Harper Lee

by kiratka

OCJENA: 5

10038535 1 Idi postavi strazara

Druga, odnosno prva knjiga od Harper Lee. Radi se o tome da je ovu knjigu napisala pedesetih godina, nekoliko godina prije one koja ju je proslavila “Ubiti pticu rugalicu”. Kad se to zna, jako je cudna cinjenica da je ova knjiga nastala prije, ali tako je i ne moze se smatrati nastavkom te slavne knjige, ali takodjer ni pretecom, jer u ovoj knjizi Scout ima dvadeset i nesto godina, a u prvoj knjizi je dijete.

Tacno covjek ne zna kako da je nazove, ali u svakom slucaju je povezana sa tom, citav zivot jedinom knjigom, Harper Lee.

Iskreno, voljela sam da je to doista bila jedina njena knjiga, jer ova me samo zbunila, naljutila, razocarala i sta sve ne.

Ne vidim smisao ove knjige, kad vec postoji ona prva, i sama cinjenica da je pred sam kraj zivota objavila, govori dovoljno.

Ja na pocetku nisam znala da je povezana sa prvom knjigom (jer ne volim citati o knjizi prije nego je procitam), a i posto sam davno procitala prvu, zaboravila sam na sve likove, i do polovine knjige nisam ni shvatila da se radi o istim likovima.

U knjizi su bukvalno opisana tri dana, sa povremenim vracanjem u proslost, sto mi je bilo bezveze, jer opise situaciju koja nema nikakve veze sa sadasnjoscu, nikakva asocijacija nista.

Knjiga je totalno konfuzna i puno lakse se shvata kad se zna da je povezana sa “Ubiti pticu rugalicu”, zato i jest cudna cinjenica da je napisana prije nje, kako je ocekivala da ce iko shvatiti ovu knjigu?

Mislim da bi totalni promasaj bio da je prvo objavila ovu knjigu, nikad se ne bi proslavila.

Meni se ova knjiga nije dopala, svidjela mi se jedna od zadnjih stranica u knjizi gdje je rekla finu poentu o ocevima i kcerima, ali to je aspolutno sve.

Sve se opisuje ko sta radi, gdje ide, s kim sta prica, sta razmislja, ali sve to nema nikakve veze sa nekom poentom. Doista ne shvatam knjigu i pravo me nervirala dok sam je citala.

I da, Henry ne postoji u “Ubiti pticu rugalicu” a ovdje je on predstavljen kao njen prijatelj iz djetinjstva. Zna se ko je njen prijatelj iz djetinjstva i to nikako nije ista osoba. Promasaj.

Ponavljam, jedino kvalitetna je ta jedna od posljednjih stranica, sve ostalo nisam ni morala citati.