Month: Juni 2015

MAGLA I MJESEČINA – Meša Selimović

by kiratka

OCJENA: 5

273prednja

Ja ne znam kakav je eksperiment provodio Mesa sa ovom knjigom, ali sto god naumio, nije mi se svidjelo. I jako mi je zao sto to moram reci, ali ova knjiga nema ni temu, ni poentu, ni radnju, to je nekakvo skraceno izdanje price, totalno nedovrsene. Zaista ne znam sta je ovim htio postici.

Eksperimentisao je u smislu da recenice nisu imale kraja, samo zarezi i zarezi a predje nebrojeno tema, u toj jednoj kilometarskoj recenici, i bas se trudio da mu to uspijeva, ali to bih nekako i mogla sazvakati, ali cinjenica da je pisao u prvom licu svakog lika, bez ikakve najave prelazio sa jednog lika na drugi, je bilo porazavajuce, zbunjujuce, nezanimljivo. Nekoliko puta sam se morala vracati, pokusavati shvatiti gdje pocinje pricati drugi lik zapravo, kao da neku lektiru citam. I nikako me to nije zanimalo, cijelo vrijeme sam cekala neki zaplet, a onda se desi kraj. I ne znam sta je trebalo biti receno ovom knjigom. Totalno sam zbunjena.

Pa cak ni citata nema, sem onog jednog da je ona vjeciti april… nema onih njegovih recenica nad kojima se zamislis, sve je nesto rekla-kazala, i ne znam, ne znam doista sta je bio cilj ove kratke knjige.

A iako tako kratka, citala sam je 10 dana, mastala o tome da citam druge knjige, smarala me, nerado sam je uzimala u ruke, i zeljela procitati samo jer je to preostali njegov roman koji nisam procitala, i ujedno najgori. Bar meni.

Vise nemam zelju da citam njegove eseje, ili onaj nedovrseni roman Krug, za koje sam smisljala kako da ih nabavim, sad vise ne vidim smisao, i izgleda da su samo one dvije knjige “Dervis i smrt” i “Tvrdjava” vrijedne pomena, i prosto me strah ponovo ih procitati, strah me da se i u njih ne razocaram… ili se to moj ukus za knjige promijenio, s godinama. Sjecam ih se sa odusevljenjem, ali to je bilo citanje u srednjoj skoli, sad je vec mnogo proslo od tada, i ne znam da li bih isto reagovala.

U svakom slucaju, ovu knjigu ne preporucujem, i nemam izdvojenih citata.

CITATI – A PLANINE SU ODJEKIVALE – Khaled Hosseini

by kiratka

– “Vecinu dana je uzivala u moci da skrene misli muskaraca jednim kratkim ali promisljenim osmijehom, da ih natjera da zamuckuju.”

– “Uglavnom je samo ona govorila, sto mi je sasvim odgovaralo; bio sam sasvim sretan da budem sud u koji je sipala svoje price.”

– “Mislim da je istina u tome da cekamo, svi mi, uprkos nepremostivim preprekama, da nam se dogodi nesto izuzetno.”

– “Kazu, pronadji smisao u zivotu i prozivi ga. Ali, ponekad, shvatis da ti je zivot imao smisao tek kad ga prozivis, i to najvjerovatnije onaj kojeg nisi ni bio svjestan.”

– “Ali Timur je izrazito drustven, greske su mu uvijek oprostene zbog duhovitosti, odlucne druzeljubivosti, i zavodljive vjestine neduznosti koja ga cini dragim ljudima koje srece.”

– “U dahu mu se jos uvijek osjeca majkino mlijeko.”

– “Collete joj je kazala da je to glupa navika, to samopotcjenjujuce glupiranje kojim je Pari pokusavala da prikrije nervozu u prisustvu muskaraca koji je privlace. Posebno kad su joj davali komplimente.”

– “Vidi plakanje kao znak slabosti, napadno privlacenje paznje, i ne zeli to ohrabrivati.”

– “Jedna od onih sjajnih zena cije nezgrapno prijateljstvo govori o cvrstom autoritetu i odlucnosti koju nije pametno osporavati.”

– “Psu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da podari Thaliji novo lice, a njoj citav zivot da ga pretvori u identitet.”

– “..ali ljudi obicno sve shvataju pogresno. Misle da zive kako zele. Ali ono sto ih stvarno vodi su stvari kojih se boje. Ono sto ne zele.”

– “Govorila je na nacin koji nije ostavljao prostor za odgovor, gazila me je istinom, izrecenom jasno, jednostavno, neuvijeno. Uvijek sam bio porazen prije nego sto bih rekao i rijec. Uvijek mi je to djelovalo neposteno.”

– “Ona je moja majka i nece me ostaviti. To sam jednostavno prihvatio i ocekivao. Nisam joj se zahvaljivao zbog toga vise nego suncu sto izlazi ujutro.”

– ” Ali vrijeme je kao sarm. Nikad ga nemas onoliko koliko mislis.”

A PLANINE SU ODJEKIVALE – Khaled Hosseini

by kiratka

OCJENA: 9

Ova knjiga zasluzeno je dobila do sada najvecu ocjenu, jer me moze se reci, odusevila. Nacin pisanja je apsolutno neuobicajen, citav jedan krug ljudi, koji su sudbinom povezani na neke nacine, i svaki odjeljak opisuje jednu osobu, njen cio zivot, tacno onoliko koliko je potrebno da se sve poveze u jednu pricu o bratu i sestri. U toj prici se poveze jos nebrojeno prica o mnogim odnosima, i nevjerovatno je kako je to Khaled uspio sve povezati u sasvim logican slijed, obuhvatiti veliki vremenski period, nekoliko generacija zaredom, a najvise od svega me fascinirala cinjenica da je, uz te ljude, obisao cio svijet, jer svaka od tih osoba se nalazila u drugoj drzavi, drugom gradu, imala apsolutno drugaciji zivot…

A planine su odjekivale-500x500

Nevjerovatna knjiga, mozda i najbolja od njegove tri, koje sam procitala u jednom dahu svaku, i Hiljadu sjajnih sunaca, i Lov na zmajeve su knjige koje su me odusevile, ali ova, zbog spoecificnosti pisanja, najvise.

Sve su one na neki nacin slicne, njegov stil pisanja je karakteristican, ali je mnogima citljiv. Ja ga ne mogu staviti medju svoje favorite, ali vrlo je blizu toga, jer kad pise knjigu, imam osjecaj, cio zivot tada posveti tome, toliko se potrudi, a opet, dok se cita, izgleda kao da je sjeo i za par dana to ispisao, bez ikakvih prepravki. A to volim. Ne osjetim pretencioznost, potrebu da se svima dopadne, da napise izuzetnu knjigu, nego kroz rijeci samo osjetim slobodu pisanja, i to me najvise ocarava. A teme su originalne, nesvakidasnje, opisi dovoljni…dopadljivo sasvim.

Zamjerka postoji samo u jednoj cinjenici, par odlomaka je bilo suvisno, neke osobe su ubacene, reklo bi se, nazor, nije bilo potrebe za njima, niti su toliko doprinosili cijeloj prici, ali eto, ako nista, doprinijele su opisu situacije u zemlji.

Usput budi receno, prvi put da mi se omot knjige svidio!

Toplo preporucujem!