mesaselimovic

MAGLA I MJESEČINA – Meša Selimović

by kiratka

OCJENA: 5

273prednja

Ja ne znam kakav je eksperiment provodio Mesa sa ovom knjigom, ali sto god naumio, nije mi se svidjelo. I jako mi je zao sto to moram reci, ali ova knjiga nema ni temu, ni poentu, ni radnju, to je nekakvo skraceno izdanje price, totalno nedovrsene. Zaista ne znam sta je ovim htio postici.

Eksperimentisao je u smislu da recenice nisu imale kraja, samo zarezi i zarezi a predje nebrojeno tema, u toj jednoj kilometarskoj recenici, i bas se trudio da mu to uspijeva, ali to bih nekako i mogla sazvakati, ali cinjenica da je pisao u prvom licu svakog lika, bez ikakve najave prelazio sa jednog lika na drugi, je bilo porazavajuce, zbunjujuce, nezanimljivo. Nekoliko puta sam se morala vracati, pokusavati shvatiti gdje pocinje pricati drugi lik zapravo, kao da neku lektiru citam. I nikako me to nije zanimalo, cijelo vrijeme sam cekala neki zaplet, a onda se desi kraj. I ne znam sta je trebalo biti receno ovom knjigom. Totalno sam zbunjena.

Pa cak ni citata nema, sem onog jednog da je ona vjeciti april… nema onih njegovih recenica nad kojima se zamislis, sve je nesto rekla-kazala, i ne znam, ne znam doista sta je bio cilj ove kratke knjige.

A iako tako kratka, citala sam je 10 dana, mastala o tome da citam druge knjige, smarala me, nerado sam je uzimala u ruke, i zeljela procitati samo jer je to preostali njegov roman koji nisam procitala, i ujedno najgori. Bar meni.

Vise nemam zelju da citam njegove eseje, ili onaj nedovrseni roman Krug, za koje sam smisljala kako da ih nabavim, sad vise ne vidim smisao, i izgleda da su samo one dvije knjige “Dervis i smrt” i “Tvrdjava” vrijedne pomena, i prosto me strah ponovo ih procitati, strah me da se i u njih ne razocaram… ili se to moj ukus za knjige promijenio, s godinama. Sjecam ih se sa odusevljenjem, ali to je bilo citanje u srednjoj skoli, sad je vec mnogo proslo od tada, i ne znam da li bih isto reagovala.

U svakom slucaju, ovu knjigu ne preporucujem, i nemam izdvojenih citata.

CITATI – Tišine – Meša Selimović

by kiratka

 

– “Zapalio je sam i gledao me tako da sam znao da ce nesto da zamoli: to je onaj trenutak kad lice ozivi i na njemu se vidi misao iako rijeci jos nema, oci je njegove znaju, zato su unaprijed meke i podmitljive, spremne da se svide i da privole, prethodnici i poslanici dobre volje. Zatim dolazi rijec, jedna od mnogih koje bi mogle doci, i koje se biraju da bi ucinile utisak, ali nisu uvijek i najprikladnije, jer je izbor brz.”

– “..dnevnik koji nije vrijedio vise od carapa, neupotrebljiv, suh, konvencionalan, sav od krupnih rijeci sto su otkrivale odusevljenja a skrivale zivog covjeka.”

– “Mozda bi lakse shvatio bezrazloznu grubost nego bezrazloznu velikodusnost.”

– “Sve sam vec znao o njoj, odavno: sigurna u sebe i zato neranjiva, uvjerena u svoju snagu, jer je hladna, lojalna a odredjena, kaludjerica svog osjecanja samostalnosti, ponosna na kostrijet samoj sebi nametnutih ogranicenja. Muskarce ne podsticu na osvajanje, vec na duznosti, ako dozive ljubav, nastojat ce da je svedu na razumnu mjeru.”

– “Jasno, naviknula je na sve na sta se ne vrijedi navikavati.”

– “Rat je vec sasvim daleko, za cijelo jedno prostranstvo promjene nastale od sitnih mijenjanja sto su postala znacajna kad su se vec sva desila.”

– “Cinilo mi se da u sebi uvijek moze pronaci i dublji smisao i puniju veselost i duhovitiju rijec, samo ako to hoce i ako joj je to potrebno.”

– “Ti si razumna.

Je li to grijeh?

Vise nedostatak nego grijeh.”

– “Cak i ne primijecujem da sam sebe varam dok ogranicavam svoja sjecanja.”

– “Nisam uspijevao da nadjem opravdanje da ne ucinim ono sto moram, a ni sutra nece biti manje tesko nego danas.”

– “Ne volim tugu, cini me zlim, zato se zavaravam bijesom.”

– “Zatvorila je vrata i ostala zagledana u me kao da nesto trazi, kao da se prisjeca. Nista nije nasla u sebi, nicega se nije sjetila, iako je sve znala, i zato se osmijehnula raznjezeno, i radi mene i radi sebe: bilo je, sjeti se, sjecam se, suvise je bilo lijepo da sad ne pokazem raznjezenost, pokazi i ti.”

– “Sjedimo nepotrebni jedno drugom, i trazimo uzalud sebe negdasnje.”

– “On se opet smije, sad vec s manje opravdanja i duze nego sto bi trebalo.”

– “I prazne rijeci mogu da budu vedar praporac, potrebno je izgovarati rijeci, ponekad nas prevare svojim zvukom i nasom zeljom da im vjerujemo.”

– “Manje se nesreca desava nego sto ih nasa bojazan vidi.”

– “Za njega je sve jednostavno. U tome je cesto njegova prednost, ali ga zbog tog ponekad ismijavam. Ne suvise, jer ga volim, a mozda ga i volim zato sto je jednostavan. Smetao bi mi neko jaci od mene.”

– “Ona stoji sa Duskom, slusa smijuci se, ali pohvalu cuje, u letu je hvata, cula bi da je sapat, znala bi za nju i da nije izrecena, da nije cak ni misao.”

– “Bez ikakve logike, dirnut sam sto osjecam da sam joj potreban i sto me gleda drugacije nego ikoga drugog, a bas se toga bojim.”

– ” Ponekad volimo da cujemo i ono sto znamo.”

– “..mrtvom rukom prelazim preko njenog mladog tijela sto se ne brani, i osjecam se kao da cinim prestup, jer me ne opravdava zelja.”

– “Prisna je s ljudima na onaj ocajniski nacin kad je vec svejedno.”

– “Uzalud sam drzao pero nad praznim listom bloka. Nisam se tada posljednji put osvjedocio da osjecajnost moze da bude besplodna.”

– “Trebalo bi cesce da se sluzimo logikom. Obicno mislimo emotivno, zivimo afektima, a to je pomalo primitivno.”

– “Postoji granica do koje se predajes. Zamrzit cu tu tvoju nezavisnost.”

– “Za strah sam imao snage, za radost nemam.”

– “Poruka je poziv, podsjecanje na sebe, pokusaj se odbranimo  od tudjeg zaborava, trazenje milosti. Tako nikad ne znamo na cemu smo.”

– “Mirna je, nadmocna, toboze popusta, ali uvijek ostaje pri svome, ljuti me ta uravnotezenost, nervira me, a znam da ima pravo.”

– “..svejedno im je, a nista nije tako strasno kao kad je ljudima svejedno.”

 

TIŠINE – Meša Selimović

by kiratka

OCJENA: 8

moje-slike-095

 

Mislim da je ovo prvi roman Mese Selimovica, i na neki nacin se to moze i primijetiti u nacinu pisanja. Ova knjiga mi je bolja od romana “Ostrvo”, samo u cinjenici da je ovdje postojala neka radnja, ne toliko aktivna, ali u svakom slucaju bolje smisljeno.

Opisi licnosti, i musko-zenskih odnosa i razgovora su me odusevili, i opet se ta samoca prozima, a rata se dotice samo u prolazu.

Ova knjiga mi je nekako drugacija od svih njegovih drugih, kao neka probna knjiga,i ne mogu reci da nije zanimljiva, ali dok sam je citala, nisam imala onaj osjecaj da jedva cekam da uzmem knjigu u ruke, i vidim sta ce se dalje desavati.

Zbog toga ocjena 8, jer radnja, iako je bila bolja od prethodnog romana, i dalje je nedostajala poprilicno, i sve se svodi opet na opisivanje psihickih stanja, raspolozenja, razmisljanja o drugima.

Ja to volim najvise u knjigama, ali bez dobre radnje i poente, i to gubi neku draz.

Roman prica o liku koji je dosao iz rata, i njegov pokusaj snalazenja u sasvim novom stanju, poprilicno neuspjesan, jer ga ubija konstantno proslost, i pomisao da rat jos nije gotov. I sve te djevojke koje se pojavljuju u prolazu su tu samo da bi ugusile njegov osjecaj samoce i nesnalazenja, i nijedna se ne zadrzava dovoljno dugo, i ne budi u njemu ono sto je zelio.

Ima odlicnih dijelova, koji se u cjelosti mogu iscitirati, i zbog toga smatram ovu knjigu dobrom, mada, ponavljam, totalno drugacijom od svih njegovih knjiga.

Preporucujem, ipak je to Mesa!

Citati “OSTRVO” – Mesa Selimovic

by kiratka

– ” Usud im nije dao, sprecio ih je zivot.”

– “Nikad ne prasne, draze joj je da bude mucenica.”

– “Ti si napustio ono sto si zelio, ja ono sto sam imala.”

– “Dosada mili dvoristem, kao stara macka, bezvoljno puzi po svim kutovima, vonja zamorom.”

– “Cim djavo preciznosti dosapne vrlo odredjena pitanja, mastanje prestaje.”

– “Hodao je sve sporije, mislio sve mucnije, upadao sve dublje u ono od cega je bjezao.”

– “On je u svakom drustvu bio posljednji pion, ona je svugdje bila kraljica.”

– “Ne, nikoga ona ne bi ostetila ni u najmanjoj sitnici, nikoga ne bi ogranicila u sopstvenoj slobodi, nikome ne bi oduzela ma koje pravo, osim ako se to ticalo nje.”

– “Nije odbila krivicu, ali joj je dala prihvatljiv oblik, kakav moze preuzeti na sebe njena savjest.”

– “Rekao je to da izazove saucesve prema sebi ako misli ruzno o njemu, da ublazi njen eventualni gnjev.”

– “Kao da neka cinjenica ne postoji dok se ne formulise, ili bar nema svoju pravu tezinu.”

– “Vise ne ceka. Zivi.”

– “A onda su se sjetili da samo mladi ljudi rjesavaju najteza pitanja ovog svijeta; poslije, kad sazru, a pogotovo kad ostare, postanu oprezni i nezainteresovani za sve osim za ono sto se njih licno tice.”

– “Mirno je cekao razvoj dogadjanja, sam ne cineci nista: u sve je ulagao samo svoje prisustvo.”

– “Nece voditi racuna o stednji, nece misliti na svaki potroseni dinar, bice rasipnik makar nekoliko dana. Poslije ce biti kao i svakog mjeseca: zivjece pametno, ostajuci zeljan svega.”

– “Gubitak je lakse podnijeti nego kajanje.”

– “Nije zurio, jer vise nije bio ni za kakvu zurbu, a mozda mu je i zivotno iskustvo govorilo da nema kud da zuri, isao brzo ili sporo, stici ces prerano.”

– “Nista nije konacno dok u nama ima snage za trazenje.”

OSTRVO – Meša Selimović

by kiratka

OCJENA: 6

273prednja

 

Selimovica cijenim i isticem iznad svih pisaca nakon sto sam u srednjoj skoli procitala “Dervis i smrt” koja me se dojmila vise nego “Tvrdjava”, i to je bila ujedno jedina knjiga u mom zivotu nakon cijeg citanja sam plakala. I zbog svih tih emocija sam godinama vezana za Mesu, ali nikako nisam imala priliku da procitam ostale njegove romane.

A onda sam dobila divan poklon od svog najboljeg druga, njegovih svih pet romana, i uslijedio je period mog uzivanja u njegovim sklopljenim recenicama.

“Ostrvo” me nije odusevilo koliko sam ja ocekivala, mada cu reci da je dobra knjiga, jer mozda ja puno ocekujem od Selimovica pa nisam naisla na odusevljenje koje sam ocekivala.

Njegovi opisi, njegov nacin pisanja, njegovi citati su me i u toj knjizi zadivili, ali mi je nedostajalo radnje u svemu tome. On se puno vise posvecuje psiholoskim analizama likova, sto ja narocito volim, i rijetko se gdje moze naici na to, i zbog toga ga isticem iznad ostalih pisaca, ali nije smio zbog tog zanemariti radnju koja je neophodna.

Sam pocetak je dobar, sam smisao knjige odlican, ali cinilo mi se, negdje na sredini knjige da se i sam Mesa poceo gubiti, da je poceo izmisljati samo da bi nekako zavrsio knjigu, jer mislim da je poentu mogao puno bolje iskazati i kroz neku bolju radnju. Mrzim kad primijetim da su u knjizi neki dijelovi sasvim suvisni, i tada znam da to pisanje nije islo glatko, i to mi kvari cejf.

Pocetni opisi starog bracnog para, Katarine i Ivana, njihov suzivot, odnos sa djecom je savrseno opisan, ali njihova monotonija u zivotu se morala bolje docarati, bez ubacivanja nekih sasvim nebitnih stvari, suvisnih odlomaka, koji nikakav smisao niti poentu nisu pruzali.

Osjecam se pomalo glupo sto na ovaj nacin komentarisem Selimovica, kao da ga na neki nacin izdajem, i zato po ko zna koji put se pravdam sama sebi, da je ovo dobra knjiga, samo ne toliko dobra koliko sam ja ocekivala.

To je samo moj dozivljaj, jer kolegica koja je prije mene procitala ovu knjigu, je prosto odusevljena i poredi je sa “Tvrdjavom” po kvaliteti. Mislim da je to nemoguce, ali svako ima svoje misljenje.

Kvalitetu ima, ali ne toliku, a u svakom slucaju je preporucujem!