“Sofijin svijet” – Justejn Gorder (Jostein Gaarder)

OCJENA: 4

310_1

Ovu knjigu nisam procitala do kraja. poslije 360 procitanih stranica sam napokon odlucila da odustanem, i zadnjih 1o0 stranica nikad necu procitati, i nije mi krivo zbog toga.

Knjigu citam od decembra, znaci dobra 4 mjeseca, borim se sama sa sobom, pokusavam se naci u dobrom raspolozenju za ovu knjigu, ali to je izgleda nemoguce, i danas mi je prosto vise postalo zao mog vremena, i odlucila sam odustati od ove knjige.

Na koricama pise Sofijin svijet, a onda dosta manjim slovima “roman o istoriji filozofije”. Ja mislim da je to trebao biti glavni naslov knjige, jer se o tome uopce i radi. O filozofiji.

Mislim da bi se knjiga svidjela svima koji uzivaju u filozofiji, i da to jeste slucaj, jer sam i ja dobila nekoliko preporuka za nju, ali meni, koja mrzim filozofiju iz dna duse, i koju nisam ucila ni u srednjoj skoli ni na fakultetu, nego sam se nekako provlacila, nikako nije legla.

Ovo je pomalo, za mene, djetinjasta knjiga, malo nemoguca, malo nekako na silu napisana, jer cilj pisca, po meni, je bio da se opise sva filozofija svijeta, od najranijih vremena do savremenog doba, a sva dodatna prica, koja je kao upakovala te lekcije mi je bezvezna, suvisna, i nigdje veze.

Ipak, ako neke iole zanima filozofija, doista na dopadljiv nacin je pisano o istoj, i to bi se mnogima moglo svidjeti. Cak su i mene neke lekcije zainteresovale, jer je super opisano razmisljanje. Steta sto sam ja to zamrzila jos u skolskim danima, pa mi to sada nije predstavljalo interesovanje kakvo je mozda trebalo.

Iskljucivo zbog toga sam ovoj knjizi dala malu ocjenu, jer se meni licno nije svidjela. I objasnila sam zasto. Ali znam da mnogima jeste. I priznati se mora da je citljiva. Samo tema nije za mene, a nacin na koji je napisana, odnosno ta izmisljena prica mi je onako, suvise djecija, neozbiljna za mene.

Ali opet, ne odustajte od ove knjige jer sam ja odustala.