OCJENA: 7

Kratka knjizica sa toliko jakom porukom, da je to nevjerovatno.

Ne sjecam se da li sam citala vec ovu knjigu, ali posto sam zaboravila o cemu se radi, odlucila sam za svaki slucaj opet procitati, i nisam se pokajala.

Jedino mozda mogu sebi zamjeriti sto sam bila u takvom psihickom neredu pa se nisam mogla u potpunosti predati svakoj recenici, i zao mi je sto citate nisam izvlacila, jer ima tako dobrih misaonih recenica, i nad skoro svakim slovom se treba zamisliti.

Ja sam je pak citala uvijek pred spavanje, napola misleci na svoje probleme, a napola prateci Sidartin zivot, koji je zivio i razmisljao kao svaki covjek, po mom misljenju, mada je Hesse jako neobican nacin zivota za njega izabrao. 

U ovoj knjizi definicija covjeka kao nezadovoljnog bica, u kakvom god svijetu zivio i koliko god imao, je nepobitna, a zadnja misao, da ljubav daje smisao zivotu je jos jednom dokazana. 

Nacin pisanja mi je manje dopadljiv, ali mozda iz razloga sto u zadnje vrijeme citam klasicne romane, a ovo je ipak vise skup filozofskih misli sklopljenih u jednu pricu. 

U svakom slucaju preporucujem citanje ove knjige, ali pod uslovom da joj se posveti sva paznja. 

Vecu ocjenu od 7 joj ne mogu dati, iz prostog razloga sto se nisam uzivjela u knjigu, nisam odusevljena, nije me vukla sebi i bila toliko citljiva, a to su neki kriteriji na osnovu kojih preporucujem knjige, ali zbog poruke koju nosi, zbog dobrih citata i misli, opet zasluzuje sedmicu, i treba je, definitivno je treba i vrijedi procitati, ipak je to Hesse.