OCJENA: 5
Druga, odnosno prva knjiga od Harper Lee. Radi se o tome da je ovu knjigu napisala pedesetih godina, nekoliko godina prije one koja ju je proslavila “Ubiti pticu rugalicu”. Kad se to zna, jako je cudna cinjenica da je ova knjiga nastala prije, ali tako je i ne moze se smatrati nastavkom te slavne knjige, ali takodjer ni pretecom, jer u ovoj knjizi Scout ima dvadeset i nesto godina, a u prvoj knjizi je dijete.
Tacno covjek ne zna kako da je nazove, ali u svakom slucaju je povezana sa tom, citav zivot jedinom knjigom, Harper Lee.
Iskreno, voljela sam da je to doista bila jedina njena knjiga, jer ova me samo zbunila, naljutila, razocarala i sta sve ne.
Ne vidim smisao ove knjige, kad vec postoji ona prva, i sama cinjenica da je pred sam kraj zivota objavila, govori dovoljno.
Ja na pocetku nisam znala da je povezana sa prvom knjigom (jer ne volim citati o knjizi prije nego je procitam), a i posto sam davno procitala prvu, zaboravila sam na sve likove, i do polovine knjige nisam ni shvatila da se radi o istim likovima.
U knjizi su bukvalno opisana tri dana, sa povremenim vracanjem u proslost, sto mi je bilo bezveze, jer opise situaciju koja nema nikakve veze sa sadasnjoscu, nikakva asocijacija nista.
Knjiga je totalno konfuzna i puno lakse se shvata kad se zna da je povezana sa “Ubiti pticu rugalicu”, zato i jest cudna cinjenica da je napisana prije nje, kako je ocekivala da ce iko shvatiti ovu knjigu?
Mislim da bi totalni promasaj bio da je prvo objavila ovu knjigu, nikad se ne bi proslavila.
Meni se ova knjiga nije dopala, svidjela mi se jedna od zadnjih stranica u knjizi gdje je rekla finu poentu o ocevima i kcerima, ali to je aspolutno sve.
Sve se opisuje ko sta radi, gdje ide, s kim sta prica, sta razmislja, ali sve to nema nikakve veze sa nekom poentom. Doista ne shvatam knjigu i pravo me nervirala dok sam je citala.
I da, Henry ne postoji u “Ubiti pticu rugalicu” a ovdje je on predstavljen kao njen prijatelj iz djetinjstva. Zna se ko je njen prijatelj iz djetinjstva i to nikako nije ista osoba. Promasaj.
Ponavljam, jedino kvalitetna je ta jedna od posljednjih stranica, sve ostalo nisam ni morala citati.
