colleen mccullough

“Dame iz Missalonghija” – Colleen McCullough

by kiratka

OCJENA: 8

20141205173626-f8d3f592

Ovo je peti i ujedno najkraci roman od Colleen. Iskreno, od starta mi je smetao mali broj njegovih stranica, a nakon procitane knjige sam uvjerena da je ova tema i zamrsenost mogla udvostruciti broj, samo da je spisateljica htjela, jer se bas stice dojam pri zadnjim stranicama, da je sve to zbrzala, nedovoljno objasnila, samo eto da zavrsi. Sto li, nikad necemo saznati. Ali mislim da je i ona ocekivala puno veci roman na pocetku.

Kako god, svidja mi se njen stil pisanja. Mozda je jos rano za reci takvo sto, jer nakon sto sam procitala “Ptice umiru pjevajuci”, rekoh sebi da moram procitati jos neku, da bih se uvjerila da mi njen stil odgovara, pa zato sad mogu reci da mi se u ovoj knjizi stil pisanja najvise i dopao, i zbog toga ova ocjena.

Ona ocito umije svaku temu pretvoriti u interesantnu svojim stilom pisanja, a to sam najbolje mogla primijetiti sto sam vise zeljela citati ovu knjigu od one koju uporedo citam, mada mi je i ta zanimljiva.

Dakle, tema je zanimljiva, stil pisanja mi odgovara, sve u svemu knjiga me vukla sebi i ispunila unekoliko ono sto trazim od romana.

S druge strane, glavni lik, kojeg bi po pravilu citaoci trebali voljeti, mi se nikako nije svidio, nacin razmisljanja, postupci, nista mi nije odgovaralo, i to je onako jedan dio koji je odskakao. Prosto nisam zeljela da navijam za nju, i nije mi se svidjao nacin na koji rjesava stvari. Poprilicno prostacki i nevaljasto, a to nisam navikla od glavnog lika u knjizi.

Dalje, kraj mi se nije dopao, narocito sto se u par stranica sve razrijesilo, osjecala sam kao da gledam one glupe serije koje su zanimljive i napete skoro sve vrijeme, a u zadnjoj minuti se sve rijesi tako da ti pola nije ni jasno, i onda je svaka sljedeca epizoda bas takva.

U ovoj knjizi, jedan jako bitan lik mi je ostao enigma. Kraj me apsolutno zbunio, a buduci da je tako sturo napisan, mislim da nikom nije jasno, da li taj lik na kraju uopce postoji, ili je neki duh, san ili sta li vec. I to je dio koji mi se ne dopada. A ako je slucajno bila namjera da citalac sam smisli kraj, to mi se tek ne dopada, jer Murakami je to uradio na kraju svoje knjige “Norveska suma”, pa sam bila poprilicno bijesna. Uostalom, sve i da zelim smisliti neki svoj zakljucak, nijedan mi nije logican i realan, i to me poprilicno nervira.

Pokusala sam pronaci neke opise ove knjige na internetu, da vidim kako su neki drugi shvatili kraj, ali ova knjiga ocito nije toliko zanimljiva nikome da je cita, a narocito da se o njoj pise, jer ce svi procitati “Ptice umiru pjevajuci” i tu zavrsiti sa Colleen. A ja mislim da ona kao spisateljica to ne zasluzuje, i da citaocima moze i vec je puno vise dala.

Tako da, sve u svemu, knjiga mi se jest dopala zbog teme i stila pisanja, ali kraj je skroz zbunjujuci i zbog njega ne znam ni kakav dojam imam o knjizi.

“Ptice umiru pjevajuci” – Colleen McCullough

by kiratka

OCJENA: 10

delfi_ptice_umiru_pevajuci_kolin_mekalou

Ovo je prva knjiga koju na ovom blogu ocjenjujem sa desetkom, iz prostog razloga sto je najbolja knjiga koju sam procitala u ovom periodu od kako zapisujem procitano. 

Knjiga od 560 strana, koju sam rekordno brzo procitala, jer me toliko vukla sebi, da prosto, i kada sam je morala napustiti, samo sam trazila nacin kako da joj se vratim. 

Nakon sto sam je procitala, potrazila sam i istoimeni film, koji se sastoji od 7 dijelova od po sat vremena, i zeljela sam nakon sto sve pregledam, napisati svoje cjelokupno misljenje, ali nakon odgledana dva dijela, odlucila sam ipak pribiljeziti misljenje o knjizi, jer mi film uveliko kvari svaki dozivljaj. 

Po meni film nije docarao ni u pola knjigu kakva jeste, i mada je to nemoguce, smeta mi narocito sto su mnogi dijelovi knjige izbaceni, jako bitni za razumijevanje cijele price, pa neke su cak i izmijenili, i posto mi nije vjerodostojno sa knjigom, apsolutno ne zelim da poredim.

 

Knjiga kao roman, savrsena. Opisuje zivot jedne zene, od doba kada je bila djevojcica skoro do njene smrti. Radnja je konstantno prisutna, mada i opisi pejsaza i osjecanja ne manjkaju, svega taman dovoljno koliko je potrebno, da citalac moze sve dozivjeti u svojoj masti. 

Mada na prvu jedan sasvim normalan zivot u jednoj normalnoj, za taj period i te okolnosti, porodici, ipak se posebnost ocitava u svakoj stranici. 

Mene je knjiga odusevila iz prostog razloga sto njenu duzinu nisam osjetila, nikad mi nije bila dosadna, nijednog trena, cak nisam zeljela da se ikada zavrsi. A to dozivjeti je za mene prava rijetkost. 

Druga stvar koja me odusevila jeste sto nikako, nijednog trena nisam mogla odlutati i razmisljati o svojim stvarima, cak je uspijevala da apsolutno zaboravim na svoj zivot, koliko bih se zadala na njihov. 

Opis krajolika sam dozivjela bas kako je na filmu i prikazan, a to samo govori koliko je spisateljica uspijevala u zadatku opisivanja svega, pa i svakog razlicitog profila, da bih tacno znala kako ce neki od likova reagovati, sa obzirom na njegov karakter. To postici je vrhunski. 

Ona je prva o kojoj sam imala zelju nesto izguglati, pa sam tako vidjela da je ove godine umrla, a svakako planiram jos neka njena djela procitati. 

Mjesto radnje je prvo Novi Zeland, a onda Australija, sto je jos jedno novo iskustvo za mene, jer do sada nisam imala predstavu kako je zivjeti na tom podrucju, a ova knjiga mi je to vrlo vjerodostojno prikazala. 

Godine je vjerno pratila, nije zaboravila opisati ni drugi svjetski rat, i kako su ga pojedini dozivjeli, dobro je prikazala politiku Vatikana, buduci da je jedan od glavnih likova svecenik, a poenta knjige, koja je zapravo recena na samom uvodu, a onda kroz knjigu dat i primjer poente, je vrhunski. 

A mozda mi je posebno odgovarala, jer sam neke dijelove mogla poistovjetiti sa svojim zivotom, pa me to jos vise priblizilo svemu.

Ipak, mada me knjiga odusevila, i zasluzeno ima ocjenu 10, ovo nije najbolja knjiga koju sam procitala, niti moze nositi tu titulu, jer nije izazvala emocije u meni koje su neke druge knjige uspijevale.

No, toplo preporucujem!