CITATI – A PLANINE SU ODJEKIVALE – Khaled Hosseini

– “Vecinu dana je uzivala u moci da skrene misli muskaraca jednim kratkim ali promisljenim osmijehom, da ih natjera da zamuckuju.”

– “Uglavnom je samo ona govorila, sto mi je sasvim odgovaralo; bio sam sasvim sretan da budem sud u koji je sipala svoje price.”

– “Mislim da je istina u tome da cekamo, svi mi, uprkos nepremostivim preprekama, da nam se dogodi nesto izuzetno.”

– “Kazu, pronadji smisao u zivotu i prozivi ga. Ali, ponekad, shvatis da ti je zivot imao smisao tek kad ga prozivis, i to najvjerovatnije onaj kojeg nisi ni bio svjestan.”

– “Ali Timur je izrazito drustven, greske su mu uvijek oprostene zbog duhovitosti, odlucne druzeljubivosti, i zavodljive vjestine neduznosti koja ga cini dragim ljudima koje srece.”

– “U dahu mu se jos uvijek osjeca majkino mlijeko.”

– “Collete joj je kazala da je to glupa navika, to samopotcjenjujuce glupiranje kojim je Pari pokusavala da prikrije nervozu u prisustvu muskaraca koji je privlace. Posebno kad su joj davali komplimente.”

– “Vidi plakanje kao znak slabosti, napadno privlacenje paznje, i ne zeli to ohrabrivati.”

– “Jedna od onih sjajnih zena cije nezgrapno prijateljstvo govori o cvrstom autoritetu i odlucnosti koju nije pametno osporavati.”

– “Psu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da podari Thaliji novo lice, a njoj citav zivot da ga pretvori u identitet.”

– “..ali ljudi obicno sve shvataju pogresno. Misle da zive kako zele. Ali ono sto ih stvarno vodi su stvari kojih se boje. Ono sto ne zele.”

– “Govorila je na nacin koji nije ostavljao prostor za odgovor, gazila me je istinom, izrecenom jasno, jednostavno, neuvijeno. Uvijek sam bio porazen prije nego sto bih rekao i rijec. Uvijek mi je to djelovalo neposteno.”

– “Ona je moja majka i nece me ostaviti. To sam jednostavno prihvatio i ocekivao. Nisam joj se zahvaljivao zbog toga vise nego suncu sto izlazi ujutro.”

– ” Ali vrijeme je kao sarm. Nikad ga nemas onoliko koliko mislis.”

A PLANINE SU ODJEKIVALE – Khaled Hosseini

OCJENA: 9

Ova knjiga zasluzeno je dobila do sada najvecu ocjenu, jer me moze se reci, odusevila. Nacin pisanja je apsolutno neuobicajen, citav jedan krug ljudi, koji su sudbinom povezani na neke nacine, i svaki odjeljak opisuje jednu osobu, njen cio zivot, tacno onoliko koliko je potrebno da se sve poveze u jednu pricu o bratu i sestri. U toj prici se poveze jos nebrojeno prica o mnogim odnosima, i nevjerovatno je kako je to Khaled uspio sve povezati u sasvim logican slijed, obuhvatiti veliki vremenski period, nekoliko generacija zaredom, a najvise od svega me fascinirala cinjenica da je, uz te ljude, obisao cio svijet, jer svaka od tih osoba se nalazila u drugoj drzavi, drugom gradu, imala apsolutno drugaciji zivot…

A planine su odjekivale-500x500

Nevjerovatna knjiga, mozda i najbolja od njegove tri, koje sam procitala u jednom dahu svaku, i Hiljadu sjajnih sunaca, i Lov na zmajeve su knjige koje su me odusevile, ali ova, zbog spoecificnosti pisanja, najvise.

Sve su one na neki nacin slicne, njegov stil pisanja je karakteristican, ali je mnogima citljiv. Ja ga ne mogu staviti medju svoje favorite, ali vrlo je blizu toga, jer kad pise knjigu, imam osjecaj, cio zivot tada posveti tome, toliko se potrudi, a opet, dok se cita, izgleda kao da je sjeo i za par dana to ispisao, bez ikakvih prepravki. A to volim. Ne osjetim pretencioznost, potrebu da se svima dopadne, da napise izuzetnu knjigu, nego kroz rijeci samo osjetim slobodu pisanja, i to me najvise ocarava. A teme su originalne, nesvakidasnje, opisi dovoljni…dopadljivo sasvim.

Zamjerka postoji samo u jednoj cinjenici, par odlomaka je bilo suvisno, neke osobe su ubacene, reklo bi se, nazor, nije bilo potrebe za njima, niti su toliko doprinosili cijeloj prici, ali eto, ako nista, doprinijele su opisu situacije u zemlji.

Usput budi receno, prvi put da mi se omot knjige svidio!

Toplo preporucujem!