OCJENA: 6

Romani od Nure se citaju onako, da se mozak odmori od svakodnevnice, a da se opet ne napati nekim drugim temama koje knjige znaju pruzati. Nad tim knjigama se ne zamislis, nego bas onako sto bi rekli, to je light literatura, za ovakve kisne dane. 

Ja sam mnogo njenih knjiga procitala, jos u srednjoj skoli, a ovu sam ugledala, i misleci da je jedna od rijetkih koje nisam procitala, odlucih citati. 

Za mene kratka knjiga, citljiva naravno, ali moram biti iskrena, pocela sam sa predrasudom, jer uvijek je tema neka doktorica sa mjestom radnje u Travniku, i bila sam skepticna da ce to opet biti. 

Medjutim, ovaj put se radi o studentici koja jeste iz Travnika ali studira u Sarajevu, nema veze sa medicinom, a cak je tema jako dobro razradjena. Znaci, jedan plus za Nuru od mene. 

Ono sto me nerviralo cijelo vrijeme, radi cega sam na pocetku pomislila odustati od citanja, jesu recenice koje su pisane kao za scenario, a ne za roman, nisu lijepo sklopljene, druga stvar, u dijalozima se nije znalo ko sta govori, tako da sam se cesto gubila, a treca stvar, sa jedne situacije bi presla na apsolutno sljedecu bez ikakve naznake, samo sljedeci red. I to me ubijalo u pojam, i ne znam da li je lektorisanje zakazalo, ili je ona zamislila knjigu ovakvom, ali moje misljenje je da bi trebalo dobro srediti ovu knjigu prije izdavanja.

Doduse ona je izdata 1996. godine, tako da, Bog zna kako je tada to sve funkcionisalo, ali moj osjecaj za jezik se konstantno sokirao, tokom citanja.

Ako to zanemarimo, a reci cemo da to nije Nurina greska, tema mi se svidjela, a narocito jer je sve povezano, od samog pocetka do kraja, i ono sto se pomenulo u startu, imalo je smisla na kraju, tako da se vidi da je dobro promislila o svemu prije pisanja, sto mi se dopada. 

Malo je djetinjasto napisana, kao i svaki roman od nje, ali to mi je u srednjoj skoli itekako godilo, sada bas i ne, ali kao sto rekoh, procitala sam je misleci da do sada nisam. A onda u zadnjoj recenici se sjetim, bas radi upecatljivosti zadnje recenice, gdje ostavlja citaocu na volju da donese odluku umjesto glavnog lika, sjetim se da jesam citala knjigu. 

Nit naslova, ni teme, niti cijele knjige se ne sjecam. Samo zadnje recenice. Cudno.

Uglavnom, knjiga nije dosadna, citljiva je i lagana, i onako bas za odmor.