OCJENA: 5

Ja ne znam kakav je eksperiment provodio Mesa sa ovom knjigom, ali sto god naumio, nije mi se svidjelo. I jako mi je zao sto to moram reci, ali ova knjiga nema ni temu, ni poentu, ni radnju, to je nekakvo skraceno izdanje price, totalno nedovrsene. Zaista ne znam sta je ovim htio postici.

Eksperimentisao je u smislu da recenice nisu imale kraja, samo zarezi i zarezi a predje nebrojeno tema, u toj jednoj kilometarskoj recenici, i bas se trudio da mu to uspijeva, ali to bih nekako i mogla sazvakati, ali cinjenica da je pisao u prvom licu svakog lika, bez ikakve najave prelazio sa jednog lika na drugi, je bilo porazavajuce, zbunjujuce, nezanimljivo. Nekoliko puta sam se morala vracati, pokusavati shvatiti gdje pocinje pricati drugi lik zapravo, kao da neku lektiru citam. I nikako me to nije zanimalo, cijelo vrijeme sam cekala neki zaplet, a onda se desi kraj. I ne znam sta je trebalo biti receno ovom knjigom. Totalno sam zbunjena.

Pa cak ni citata nema, sem onog jednog da je ona vjeciti april… nema onih njegovih recenica nad kojima se zamislis, sve je nesto rekla-kazala, i ne znam, ne znam doista sta je bio cilj ove kratke knjige.

A iako tako kratka, citala sam je 10 dana, mastala o tome da citam druge knjige, smarala me, nerado sam je uzimala u ruke, i zeljela procitati samo jer je to preostali njegov roman koji nisam procitala, i ujedno najgori. Bar meni.

Vise nemam zelju da citam njegove eseje, ili onaj nedovrseni roman Krug, za koje sam smisljala kako da ih nabavim, sad vise ne vidim smisao, i izgleda da su samo one dvije knjige “Dervis i smrt” i “Tvrdjava” vrijedne pomena, i prosto me strah ponovo ih procitati, strah me da se i u njih ne razocaram… ili se to moj ukus za knjige promijenio, s godinama. Sjecam ih se sa odusevljenjem, ali to je bilo citanje u srednjoj skoli, sad je vec mnogo proslo od tada, i ne znam da li bih isto reagovala.

U svakom slucaju, ovu knjigu ne preporucujem, i nemam izdvojenih citata.