OCJENA: 3

 

Roman za koji ne znam odakle ga imam u posjedu. Sigurno nisam kupila, samo se odjednom nasao u mojoj kuci, mama ga je procitala i rekla da je fina knjiga, posudila sam je jaranu, i on je rekao da je citljiva, i na osnovu toga sam i ja odlucila da je procitam.

Medjutim, nisam uspjela. Procitala sam trecinu knjige, i to sa velikim naporom, jednostavno me nije privlacila, ali nikako, i onda sam danima pokusavala da se natjeram da nastavim, ali prosto nisam mogla.

 

Evo nakon skoro vise od mjesec dana kako se ne tjeram vise, odlucila sam odustati od ove knjige, smatrajuci da ima dosta boljih knjiga na koje mogu trositi vrijeme.

Knjiga jeste citljivo napisana, ali radnja se presporo desava, i u ovoj trecini knjige koju sam procitala, fakticki se opisuje scena prelaska Kleopatrine kceri i sina, blizanaca iz Egipta u Rim.

Toliko se opisuje svaki bespotrebni detalj, da je to nevjerovatno, radnja se toliko sporo odvija.

Ja se divim sto je to sve tako divno opisano, sto je tema originalna, nevidjena, i neuobicajena, ali ja nisam prosto imala strpljenja citati svaki pogled, svaku misao, dok se nista, apsolutno nista bitno ne desava.

Knjigu kao da pise Selena, Kleopatrina kci, iz ugla djevojcice, koja je uplasena za svoj i zivot svog brata, i opisuje sva desavanja kroz svoju prizmu gledista, i to sve na prvu zvuci zanimljivo, ali mene je nezanimljivost ubijala, i zbog toga sam prosto odustala.

Mozda se radnja tek trebala desiti, ali nakon nekih 150 stranica cekanja neke radnje, mislim da sam bila dovoljno strpljiva, i opravdano odustala od ove knjige.

Inace me uvijek grize savjest kad nesto ostavim nedovrseno, ali mi je bukvalno zao vise vrijeme trositi na ovu, nicim dobru, knjigu.