OCJENA: 8

 

Mislim da je ovo prvi roman Mese Selimovica, i na neki nacin se to moze i primijetiti u nacinu pisanja. Ova knjiga mi je bolja od romana “Ostrvo”, samo u cinjenici da je ovdje postojala neka radnja, ne toliko aktivna, ali u svakom slucaju bolje smisljeno.

Opisi licnosti, i musko-zenskih odnosa i razgovora su me odusevili, i opet se ta samoca prozima, a rata se dotice samo u prolazu.

Ova knjiga mi je nekako drugacija od svih njegovih drugih, kao neka probna knjiga,i ne mogu reci da nije zanimljiva, ali dok sam je citala, nisam imala onaj osjecaj da jedva cekam da uzmem knjigu u ruke, i vidim sta ce se dalje desavati.

Zbog toga ocjena 8, jer radnja, iako je bila bolja od prethodnog romana, i dalje je nedostajala poprilicno, i sve se svodi opet na opisivanje psihickih stanja, raspolozenja, razmisljanja o drugima.

Ja to volim najvise u knjigama, ali bez dobre radnje i poente, i to gubi neku draz.

Roman prica o liku koji je dosao iz rata, i njegov pokusaj snalazenja u sasvim novom stanju, poprilicno neuspjesan, jer ga ubija konstantno proslost, i pomisao da rat jos nije gotov. I sve te djevojke koje se pojavljuju u prolazu su tu samo da bi ugusile njegov osjecaj samoce i nesnalazenja, i nijedna se ne zadrzava dovoljno dugo, i ne budi u njemu ono sto je zelio.

Ima odlicnih dijelova, koji se u cjelosti mogu iscitirati, i zbog toga smatram ovu knjigu dobrom, mada, ponavljam, totalno drugacijom od svih njegovih knjiga.

Preporucujem, ipak je to Mesa!